Ko kaze da igram? Sad mi je samo set i MF2 na pameti. Udjem povremeno, vidim ko je online, skinem neke texture za requestove, i adios. SAD SAMO MASS EFFECT, cim dodjem s posla jedem hyper-brzinom i trcim da zauzmem comp prije sestre..... Onda kad ugasim kompjuter nakon shvatanja da sam gladan, zedan i da nisam pishao vec pola dana, shvatim da svi spavaju i da moram da idem na posao za nekih 3-4 sata. Onda legnem i buljim u plafon smisljajuci kako da rijesim ovaj quest ili sta sam propustio u tom questu, i kuda dalje... eto ti jutra, a ja kao zombie onda se vucem ponovo do posla jedva cekajuci da dodjem kuci... I sve tako, u krug!
Tezak je zivot gamera...
emotivno su me vezali za neke likove. Kada sam sreo Garusa (Arhandjela) ko da sam brata najrodjenijeg sreo, umalo ga nisam zagrlio kroz ekran, toliko smo bliski bili jos iz prvog djela.. Totalno su me uvukli u igru s pricom
... Sad, znam da ovo zvuci kao trabunjanje ludaka, ali... Lud sam, jesam. Bar, priznajem...
Last edited by 8OJ4N; Feb 13, 2010 at 12:47 PM.